Izabran je

Dobri narode ovoga grada, BiraÄ i,

PosluÅ¡ajte pouÄ nu priÄ u o jednom dražesnom bijelom magarÄ iću, kandidatu metropole. Ne radi se o bakinoj priÄ i ni o pripovijetki iz djeÄ jih novina. To je istinita priÄ a za djecu odrasle dobi koja joÅ¡ izlaze na izbore:

Jedan magarÄ ić, potomak zemlje La Fontainea i Rabelaisa, snivao je na izbornim igrama jedno zastupniÄ ko mjesto. Kad je stigao dan izbora navedeni je magarÄ ić, zvan Nevaljan, tipiÄ ni kandidat, povukao iznenaÄ‘ujući potez.

Jedne tople majske nedjelje, dok je narod hitao na biraÄ ka mjesta, bijeli je magarac, kandidat Nevaljan, posaÄ‘en na trijumfalna kola koja su vukli biraÄ i, proÅ¡ao kroz Pariz, njegov dobri grad.

Uspravan na kopitima s uÅ¡ima koje su se vijorile na vjetru, uzdignut ponosno na vozilu, oblijepljenom njegovim plakatima — na vozilu u obliku glasaÄ ke kutije! visokog Ä ela izmeÄ‘u Ä aÅ¡e vode i predsjedniÄ koga zvonca, proÅ¡ao je kroz negodovanja, odobravanja, i Å¡ale...

Magarac je vidio Pariz koji ga je promatrao.

Pariz! Pariz koji glasa, masu, suvereni narod svake Ä etiri godine... Narod koji je toliko blesav da vjeruje kako suverenost znaÄ i izabirati gospodare.

Kao parkirani pred vijećnicama stajala su stada biraÄ a, zatupljeni, fetiÅ¡isti s izbornim listićem u ruci s kojim su govorili: abdiciram.

Gospodin Nepoznati će ih zastupati. Zastupat će ih utoliko bolje ukoliko ne zastupa nijednu ideju. I uspjet će! Donosit ćemo zakone, usklaÄ‘ivat ćemo proraÄ une. Zakoni će biti dodatni lanci; proraÄ uni novi porezi..

Polako, Magarac je prolazio gradom.

Duž puta zidovi su bili pokriveni plakatima koje je lijepio njegov izborni stožer, dok su drugi dijelili njegov proglas masama:

„Razmislite, dragi sugraÄ‘ani. Vi znate da vas vaÅ¡i izabrani varaju, da su vas varali i da će vas varati — i usprkos svemu vi izlazite na izbore... Glasajte dakle za mene! Izaberite Magarca!... Nisam veći magarac od vas.â€

Ova se iskrenost, pomalo gruba, nije baš svima dopala:

- Vrijeđaju nas, urlikali su neki.

- Ismijavaju opće pravo glasa, vikali su preciznije drugi.

Netko je ljutito zamahivao šakom prema magarcu, derući se:

- Prljavi Židove!

No, glasnije je odjekivao smijeh. Klicalo se kandidatu. BiraÄ i su hrabro ismijavali sebe i svoje izabrane. Mahali su Å¡eÅ¡irima, Å¡tapovima. Žene su bacale cvijeće...

Magarac je prolazio.

SiÅ¡ao je s Montmartrea prema Latinskoj Ä etvrti. ProÅ¡ao je kroz Grands Boulevards, kroz Croissant gdje se, neslano, pripremaju splaÄ ine koje prodaju novine. Vidio je Halles [1] gdje gladnici, pripadnici Suverenog Naroda, kopaju po otpacima; vidio je Quais [2] gdje BiraÄ i izabiru mostove za konak...

Srce i um!... To je bio Pariz. To je bila Demokracija!

Svi smo braća, stare skitnice! Suosjećajte s buržoazijom! pati od gihta... i oni su vaÅ¡a braća, narode bez kruha, nezaposleni muÅ¡karÄ e i umorna majko koji ćete veÄ eras ući u vaÅ¡ dom da bi umrli uz djecu...

Svi smo braća, mladiću unovaÄ eni! On je tvoj brat, onaj oficir tamo dolje, s djevojaÄ kim korzetom i odlikovanjima na prsima. Pozdravi! Poredaj! U stroj! Kodeks te motri — Vojni kodeks. Dvanaest metaka u tijelo zbog jednog gesta. [3] To je cjenik Republike.

Magarac je stigao pred parlament.

ProÅ¡ao je uzduž PalaÄ e, gdje su se straže uznemirile; nastavio je vanjskom stranom uzduž, nažalost!, prezelenih vrtova. Zatim je stigao do bulevara Saint-Michel. Na terasama kafea mladost je pljeskala. Gomila, u sve većem broju, otimala se za proglase. Nekoliko se studenata ujarmilo u kola, jedan je profesor gurao kotaÄ e...

Kad su odzvonila tri sata stigla je policija.

Od deset ujutro, od poÅ¡te do policije telegraf i telefon dojavljivali su Ä udan prolaz subverzivne životinje. Izdan je nalog za privoÄ‘enje: Uhitite Magarca! I odmah su Ä uvari reda preprijeÄ ili put kandidatu.

Kraj trga Saint-Michel, vjernom stožeru Nevaljanog oružane su snage zaprijetile da moraju odvesti svog klijenta na obližnju policijsku stanicu. Naravno, Stožer je nastavio dalje — dalje preko Seine. I ubrzo su se kola naÅ¡la pred PalaÄ om pravde.

U sve većem broju redarstvenici su opkolili Bijelog magarca, hladnokrvnog. Kandidata su zaustavili pred vratima PalaÄ e pravde, iz koje zastupnici, korumpirani, svi veliki lopovi izlaze slobodni.

Vozilo se ljuljalo u moru mase. Policajci, s brigadirom na Ä elu, uhvatili su rudo, dok su drugi držali ormu. Stožer nije viÅ¡e insistirao: redarstvenici su se upregnuli...

I tako su najgorljivije pristaÅ¡e napustile bijelog magarca. Kao najobiÄ niji politiÄ ar životinja je promijenila zastavu. Policija ga je pratila, Autoritet je vodio njegov put... Od tog trenutka Nevaljan je bio samo službeni kandidat! Njegovi prijatelji ga nisu viÅ¡e prepoznavali. Policijska postaja je Å¡irom otvorila vrata — i magarac je uÅ¡ao kao u svoj dom.

... Danas prepriÄ avamo ovaj dogaÄ‘aj kako bi obznanili narodu, u Parizu i okolici, radnicima, seljacima, buržoaziji, ponosnim GraÄ‘anima, dragoj Gospodi, kako bi svima obznanili da je bijeli magarac Nevaljan izabran. Izabran je u Parizu. Izabran je i u drugim okruzima. Dodajte bijele listiće, izbrojite nevaljane listiće, pridružite im sve one koji nisu glasali, sve glasove i tiÅ¡ine koji se obiÄ no ujedinjuju kako bi iskazali gnuÅ¡anje ili prezir. Napravite statistiku, molim vas, i brzo ćete zamjetiti da gospodin koji je prijevarno proglaÅ¡en zastupnikom nema Ä ak ni Ä etvrtinu glasova. Iz Ä ega proizlazi blesavi izraz: „Relativna većina†— na taj naÄ in možemo i reći da je noću relativno dan.

Zato će nesuvislo, surovo Opće Pravo Glasa, koje je zasnovano na brojevima — a nema ih ni za sebe — izginuti u ruglu. Govoreći o izborima u Francuskoj, sva svjetska štampa je, bez ikakve zlobe, povezala dva najvažnija dnevna događaja:

„Odmah ujutro, oko devet sati, gospodin Félix Faure je krenuo na glasanje. U popodnevnim satima, oko tri, Bijeli je magarac uhićen.†[4]

Ovu sam epizodu proÄ itao u oko tristotinjak listova. Argus i Courrier de la Presse su me zasuli isjeÄ cima. Bilo ih je na engleskom, na vlaÅ¡kom, na Å¡panjolskom; a ipak sam ih sve razumio. — Svaki put kas sam proÄ itao Felix bio sam siguran da spominju magarca.

Zo d’Axa

„Il est élu†, La Feuille, 12, 1898