forumarticles Section Audio La Fanzinotheque brochures journaux nouscontacter Acceuil
Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen… > Srpskohrvatski > Kandidat lista La Feuille

Kandidat lista La Feuille

Zo d’Axa

samedi 23 juillet 2011

Toutes les versions de cet article : [français] [srpskohrvastski]

Na glasanje!


Počeo je izborni period: utrke i harmonije, fraze i frazeri — period! — bučni period u kojem čujemo poznatu muziku.

Teške note oportunističkih kontrabasa, glasovi socijalističkih frula, radikalni cevgen [1] koji se svira rukama i nogama, dirigiraju atraktivnu galamu koja obnavlja zastupničke mandate.

Preludij za veliki orkestar — pjesme, ucjene, brbljarije… Udara se u Triangl i u Križ.

Sva obećanja pušu u trube, dok bubanj udara gradom. Antisemitizam okuplja sinove domovine: sinove trupe i sinove zbora.

U izbornim jedinicama glazbene kutije, cijeli konzervatorij, suglasje je zbunjujuće: kad Marcel Sambat krene sa La, André Vervoot odgovara sa Do [2].

Mada zbunjeni, birači se spremaju da zapjevaju refren. Pod palicom dirigenata orkestra svi će glasači dodati svoj glas. Nije važno ako ne pjevaju baš dobro. Kandidati! na vaše trombone. Suvereni narode! pažnja… Obnavljamo parlament. Je’n, dva! je’n, dva! Narode! na izbore!… Lijeva, desna! za Republiku! Je’n, dva! lijeva, desna! U ritmu…

A vi koji ne želite izaći na izbore! koji ne koračate u ritmu, ne držite korak — pazite! ritam ne vrijedi…

Neke sumnje

Uvijek sam vjerovao da je izborna suzdržanost nijemi jezik koji treba koristiti za izražavanje vlastitog prezira prema zakonima i njihovim tvorcima.

Glasati, govorio sam, znači sudjelovati. Preuzeti dio odgovornosti za donesene odluke. One su na taj način već unaprijed odobrene. Postaje se dio bande i trupe.

Zašto se ne bi klanjali pred Zakonima ako smo već prihvatili princip brutalnog zakona broja?

Ako pak ne glasamo postaje sasvim logično da se nećemo podvrgnuti nikada, da ćemo ustrajati, živjeti u pobuni.

Nismo potpisali ugovor.

Kad ne glasamo ostajemo vjerni sebi. Živimo kao čovjek kojeg neće nijedan XY zastupati.

Ne koristimo kliše.

Samo tako ostajemo suvereni, jer nismo izbrisali vlastito pravo, jer nas nitko ne zastupa. Sami vladamo našim mislima, svjesni direktne akcije.

Možemo zanemariti naklapanja.

Možemo izbjeći idiotizam afirmacije parlamentarizma i biranja, istodobono, članova parlamenta.

Neću insistirati. Čovjek izgubi vjeru i u narod: posljednji birači se podsmjehuju.

Seljak odustaje od molitvi. Radnik sanja drugačija sredstva…

Ništa dobro nije proizašlo iz Glasačke kutije.

Nikada siromaštvo nije prouzročilo toliko samoubojstava. Što su poduzeli protiv nezaposlenosti? A što su sve poduzeli protiv misli? Izvanredni zakoni, zločinački zakoni…

Ubrzo će umjesto glasa gnušanje postati sveopće.

Mislim da bi bilo pametno što prije donijeti zakon o famoznom obveznom glasovanju. Pretpostavljam da bi bez toga, u dvadesetom stoljeću, jedini glasači ostali službenici.

Glasalo bi, redom, vojno zapovjedništvo.

Glasalo bi, zatim, sudstvo, asistenti i snage reda.

Glasačka kutija, iz koje ništa dobro ne proizlazi, postala bi Pandorina kutija — žandar.

Kandidature i kandidati

Navedena razmatranja, i još neka prijašnja, bila su dostatna, do danas, da me udalje od škrabice u kojoj izabrani pronalaze dvadeset i pet franaka. Nisam nijednom kandidatu udijelio traženu milostinju jednog glasačkog listića.

Pogriješio sam.

A baš sada se govori, namjerno, o takozvanim protestnim kandidaturama.

Ne radi se više o kandidiranju političara; filozofi ulaze na liste. Horizont očekivanja se širi prema besplatnom kruhu. Traži se pomilovanje. Obzanjuje se antisemitizam, podržava se Dreyfus.

Eto ih, opće ideje!

Prošlo je vrijeme programa. Millerand [3] ilustrira platforme. Nisu to više daske koje život znače…

Istina korača. Ako se umori prije cilja, bilo bi lijepo ponuditi joj stolicu.

Izgleda da će biti izabran zastupnik; ali Ideja će sjesti.

Dužnost dobrih Francuza

I stigne trenutak u kojem čovjek shvati što bi mogao ostvariti jedan zaista demokratski parlament.

Jedan zvučni trenutak — obično onaj u kojem se iznese vlastita kandidatura — zvučni, zvonki trenutak, u kojem čovjek osjeti urgentnu potrebu za politikom u zastupničkom domu. Ima tako mnogo stvari koje se mogu riješiti unutar parlamenta — rješenja koja prije nisu bila vidljiva.

Odozgo, sa parlamentarne tribine, riječi dobivaju na važnosti. Odjekuju i do najmanjeg gradića u zemlji.

Komentiraju se u inozemstvu.

Stranac nas posmatra. Ne zaboravimo. Dobri Francuzi imaju jednu dužnost:

Izabrati parlament koje je dostojan da ih zastupa.

O ljudima

I tu se otvara problem o jednom zaista nacionalnom zastupništvu. Ali, koje su osobe toliko stručne? Koje građane treba izabrati?

Tražit ću među najvećima.

Millevoye, Dérouléde oklijevaju… A Rochefort se posvetio obiteljskom životu. [4]

Usprkos svemu, tu je ipak Edouard Drumond [5], neumoljiv kao u mlade dane; ali Majstora su nam oteli Berberi koji čak ne glasuju. Što je ostalo u Marseilleu gdje su mu pjesnici pjevali:

Tvoji sljedbenici obrazovani u školi Majstora,
Ne zaboravljaju odanost;
Na njima se neće nikada nikakva mrlja izroditi:
Obećali su zakletvom.

Ah! ta zakletva… Ah! te mrlje… Drumond je ipak krenuo prema strašnim Kazbama.

Afrika već kliče Majstoru i sve mu žene ljube ruke. Postat će zastupnik Alžira? Kliče se arapski, španjolski, malteški. Ima i talijanskih zdravica. Ima i drugih na barbarskom. Još ne znamo što točno misle birači.

Ipak, možemo se nadati. Vrijeme je lijepo. Fizionomija Majstora, njegova karakteristična figura, ostavlja pozitivan dojam na antisemitske vidovnjake. Od prvog pojavljivanja dižu se urlici: Smrt Judejima!…

Jeka odgovara: Živio Drumond!

Sve samo cvijeće i gozbe, gozbe u čast Majstora. Marabuti ga već familijarno nazivaju Sidi Kuskus.

Najdostojniji

Kad bi ovi ili oni predsjednici stranke i osvojili neke izborne feude, to ionako ne bi bilo dovoljno da izmjeni situaciju. No, ljudi radije sanjaju nekakav bulanžizam koji bi poštenom narodu dozvolio da prosvjeduje istovremeno, i otvoreno, na svim prostorima ove zemlje. Željeli bi da jedan urlik naroda sažme u sebi sve težnje, sve bjesove, ili barem prezir jedne prevarene nacije…

Ispunjeni ovom idejom krenuli smo posjetiti, u njegovo skrovište, Majstora o kojem nitko nikada nije sanjao, jedno skromno biće kojem nitko neće zanijekati njegovo pravo značenje.

Danas imam čast da predstavim navedenoga majstora narodu.

Zove se Majstor Aliboron. [6] I sve ovo treba uzeti u obzir. Magarac, za kojeg molim glas mojih sugrađana, je omiljen drug, pošten i dobro potkovan magarac. Njegovane dlake i finih potkoljenica, lijepog glasa.

Magarac, kažem vam — četiri noge i dva velika uha. Magarac koji njače i zamisli se kad vidi sav ovaj roj dvonožaca,

… suce, sudske izvršitelje,
pisare, javne tužioce, pravnike, tajnike:
Dajem vam riječ, kao i mi, čovjek je samo životinja!.

Ne baš prepametan magarac, čedan, pije samo vodu i ustuknuo bi pred čašom vina.

Ali osim toga, savršeni tip većinskoga kandidata.

Glasajte za njega!

Ne volim se ulagivati narodu. Ovo je kandidat kojeg zaslužuje. U Rimu, u doba dekadencije, plebejci su konja proglasili konzulom.

Magarčić mora pobijediti u oportunističkoj republici.

Zar nisam spomenuo bulanžizam? U redu! da, bulanžizam, ali bez generala s perjanicom i bez crnog dekorativnog konja:

Magarac, magarac, magarac,

Magarac je ono što nam treba.

I magarac je spreman. Sad će se uputiti na sastanke. Vidjet ćete ga na ulicama Pariza. Njegovi će prijatelji izložiti njegov program, a oni koji inače ne izlaze na izbore barem će jednom glasati.

Ovo je bijeli magarac.

Zove ne Nevaljan.

Bijeli listići, nevaljani listići, na kraju će vrijediti — i brojat će se…

Smjesta će veliki plakati na zidovima prikazati manifest kandidata.

Osnovan je stožer: pisci, umjetnici, poneki govornik iz klubova. Dragocjene suradnje su dogovorene. Filistejci su upozoreni:

Magarac kasa prema parlamentu, Palači Bourbon.

Glasajte za njega!!

Svaki se režim veselo pokapa.

Bili bi u zabludi, djelomično, kad bi vjerovali da se radi o šali, o nekakvoj burleski s Montmartrea.

Reakcionari, konzervativci, razočarani socijalisti, i svi obeshrabljeni ove republike sačinjavaju većinu koja se sada može, uz osmijeh, izraziti.

Treba glasati za magarca Nevaljalog.

Nemojmo gajiti iluzije: našem će izabranom pokušati spriječiti put do konjušnice u quai d’Orsay. [7] Možda će ga proganjati. Štenara ga pouzdano čeka.

Ali, vidjet ćemo kakav će autoritet uživati novi Parlament kad će govorniku, pod dojmom tribine, netko iz galerije doviknuti:

- Dosta! tražim riječ za vašeg kolegu Bijelog magarca.

Zo D’Axa

Notes

[1Cevgen: štap sa obješenim zvončićima, instrument osmanske vojske koji se kasnije proširio i među druge vojne orkestre.

[2Predstavnik ljevičarske, odnosno desničarske stranke.

[3Alexander Millerand, socijalist, dugogodišnji parlamentarni zastupnik, ministar, premijer, a na koncu i predsjednik Francuske.

[4Francuski političari, desničari, nacionalisti, bulanžisti.

[5Edouard Drumond: novinar, pisac i političar; 1889. osnovao Antisemitsku francusku ligu; zastupnik Alžira u pariškom parlamentu.

[6Magarac iz basne de la Fontainea.

[7Ministarstvo vanjskih poslova