forumarticles Section Audio La Fanzinotheque brochures journaux nouscontacter Acceuil
Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen… > Srpskohrvatski > Naša zavjera

Naša zavjera

Zo d’Axa (1892)

samedi 23 juillet 2011

Toutes les versions de cet article : [English] [français] [italiano] [srpskohrvastski]


Burza, Palača pravde i Zastupnički dom, zgrade o kojima se ovih dana mnogo raspravljalo: ovim javnim zdanjima su prijetila tri mladića, koja srećom pravodobno uhićena.

Ne možemo ništa sakriti gospodi novinarima, otkrili su trojnu urotu, a njihova subraća iz policije u trenu su spriječili urotnike.

Još jednom su ljudi iz štampe i policije zaslužili pljesak jednog dijela društva, onog dijela koji nije u stanju cijeniti pitoreskni šarm urušenih zgrada i iznimnu ljepotu rušenja.

Publika neće škrtariti na zahvalama. Učinjene usluge bit će priznate i uz zveckanje novca. Treba ohrabrivati građanske vrline. Tajni fondovi će zaplesati, a bal će voditi spasitelji društva.

Tim bolje! Zbilja je poučno primijetiti kako naše neprijatelje, osim manjeg broja prepredenih izrabljivača, najvećim dijelom sačinjavaju budale koje pomiču granice naivnosti unatrag sve do horizonta.

Kako su uopće mogli pomisliti, jadnici, da anarhisti namjeravaju baš sada dignuti parlament u zrak?

Sada, kad su zastupnici na odmoru!

Stvarno čovjek treba biti nekreativan kad pomisli da bi revolucionari mogli izabrati takav trenutak.

Barem bi iz pristojnosti sačekali njihov povratak.

Usprkos tome, jučer su pariške dućandžije, uređujući izloge, uz svoj krepki zdrav razum, rekli:

- Tu nema sumnje, žele potkopati temelje naših dugovječnih spomenika, suočeni smo s novom urotom.

Hajde, hajde hrabre dućandžije! vi lutate predjelima apsurda. Razmislite malo, urota o kojoj vi govorite nije uopće nova; ako se radi o rušenju pljesnivih zgrada mrskog nam društva, odavno se već sprema.

To je oduvijek naša urota.

A hram Burze gdje vjerni katolici kao i gorljivi židovi zakazuju sastanke za rituale i trikove svojih sitnih tržišta, hram Burze mora, u biti, nestati — što prije.

Upravljačima novca upravljat će teška milovanja kamenja u padu.

I onda se neće više kalkulirati na burzi, neće više biti onih zgoditaka koji donose milijune anonimnim poduzećima, čiji je jedini smisao postojanja špekulacija žitom i organiziranje nestašica.

Brokeri i dileri, svi bankari — svećenici Zlata, usnut će svoj posljednji san pod ruševinama svojeg hrama.

Samo ćemo u takvom stanju mirovanja moći cijeniti financijere.

Što se pak sudaca tiče, poznato je da su najljepši kada kroče u smrt.

Pravo ih je zadovoljstvo gledati.

Povijest je puna otrovnih strelica u čast javnih tužitelja i sudaca koje je narod, na tren, stavio na muke. Tim je ljudima, moramo priznati, agonija dekorativna.

I koja bi to krasna predstava bila: urnebes u Palači pravde! Quesnay zapriječen stupom koji mu je slomio kičmu, dok želi ostaviti dojam Beaurepairea u Križarskom ratu; Cabat koji u posljednjem hropcu još citira Balzaca; i Anquetil, kraj slabunjavog Croupija [1], viče:

- Ništa nije izgubljeno… mi se povijamo pod našim položajima!

Prizor bi bio tako veličanstven da bi dobre duše, a mi to nismo, iskreno oplakivale poražene. Ne bi se više željeli sjećati bruke crvenih toga — ukaljane krvlju siromaha. Zaboravili bi kako je sudstvo bilo kukavno i svirepo.

Bio bi to neopisiv oprost.

I kad bi sam Atthalin, taj stručnjak za tendenciozna suđenja, kad bi Atthalin — s lagano nakrivljenom glavom, zatražio lječilište, mi bi širokogrudno ispunili želju bolesnika.

Mi bi ga oprali bez zamjerki.

U biti, nije neophodno biti anarhist da bi osjetili čar svih budućih rušenja.

Svi oni koje žive pod stegom društva u svojoj intimi instinktivno priželjkuju oštru osvetu.

Tisuće institucija staroga svijeta obilježeno je kobnim žigom.

Suučesnicima zavjere nije potrebna nada u daleku ljepšu budućnost, oni poznaju jedan pouzdan način da već u sadašnjosti otkriju radost:

- Uništiti strasno!

Zo d’Axa

Notre complot”, L’En-Dehors, 65, 1892

Notes

[1Visoki sudski dužnosnici; javni tužitelj Jules Quesnay de Beaurepaire uspoređen sa plemićem-križarom iste loze.