Protiv organizacije

Zbog toga, mi ne želimo taktiÄ ke programe, te dakle ne želimo ni organizaciju. Kada smo odredili metu, cilj kojem težimo će ostaviti slobodan izbor svakom anarhisti da djeluje na osnovu svojih osjećanja, na osnovu obrazovanja, temperamenta, borbenosti duha. Mi ne stvaramo “stalne†programe i ne stvaramo male ili velike partije, već se okupljamo spontano – ne sa uvijek istim modelom na osnovu kog donosimo odluke – na osnovu trenutnih afiniteta za odreÄ‘ene stvari, i te grupe mijenjamo Ä im razlog zbog kojeg smo se udružili prestane da postoji a drugi ciljevi i potrebe, koji se u nama razvijaju, nas vuku da potražimo nove saradnike, ljude koji u odreÄ‘enim okolnostima razmiÅ¡ljaju sliÄ no kao i mi.

Kada neko od nas viÅ¡e nije zaokupljen idejom stvaranja fiktivnog pokreta individualnih simpatizera i onih sa “slabom†svješću već stvaranjem vulkana ideja, koje znaÄ e da neko razmiÅ¡lja, kao fijuk biÄ a može Ä uti prijatelje koji reaguju i koji mu govore da su već dugi niz godina naviknuti na drugaÄ iji metod borbe, ili da je individualista, Ä isti teoretiÄ ar anarhizma.

Mi nismo individualisti u sluÄ aju kada neko ovu rijeÄ pokuÅ¡ava da definiÅ¡e u smislu “izolativnih elemenata†koji izbjegavaju bilo kakvo udruživanje unutar druÅ¡tvene zajednice i koji smatraju da individua može biti dovoljna sama sebi. Mi podržavamo razvoj slobodnih inicijativa pojedinaca, a postoji li anarhista koji ne bi želio da bude kriv zbog takvog individualizma? Ako je anarhista neko ko teži osloboÄ‘enju od svih oblika moralnih i materijalnih autoriteta; kako se onda on ne može slagati sa tim da je afirmacija neÄ ije individualnosti – koja je osloboÄ‘ena svih obaveza i spoljnih autoritarnih uticaja – sasvim dobroćudna, da je najsigurniji pokazatelj anarhistiÄ ke svjesti? Niti smo Ä isti teoretiÄ ari samo zbog toga Å¡to vjerujemo u efikasnost ideja, pogotovo ako su individualne. Kako se donose odluke o djel(ov)anju, ako ne kroz misao? Zato, ‘proizvoÄ‘enje’ i ‘održavanje’ kretanja ideja je, za nas, najefikasnije sredstvo za odreÄ‘ivanje toka anarhistiÄ kog dje(lov)anja i u praktiÄ noj borbi, i u borbi za ostvarenje ideala.

Mi se ne protivimo “organizatorima†. Oni će nastaviti sa svojom taktikom ukoliko im se takva taktika sviÄ‘a. Ako niÅ¡ta, koliko mi se Ä ini, neće donijeti nikakvo veliko dobro a neće ni nanijeti veliku Å¡tetu, a Ä ini mi se i da grcaju dok pozivaju na uzbunu i stavljaju nas na crnu listu – bilo kao divljake bilo kao teoretiÄ are-sanjare.

Giuseppe Ciancabilla

Ä uzepe Ćankabila – biografska beleÅ¡ka

Ä uzepe Ćankabila (Giuseppe Ciancabilla) (roÄ‘en 1872. godine u Rimu, umro 15. septembra 1904. ) se kao osamnaestogodiÅ¡njak zaputio u GrÄ ku sa ciljem da se prikljuÄ i borbi protiv turskih ugnjetaÄ a. Radio je i kao dopisnik italijanskih socijalistiÄ kih novina Avanti!, ali umjesto da se prikljuÄ i italijanskim dobrovoljcima, borio se sa grupom kiparskih liberterskih boraca koji su podsticali narodni ustanak kroz gerilsko – partizansko – ratovanje.

U oktobru 1897. godine susreo se sa Malatestom (zbog intervjua za Avanti!), poslije Ä ega je napustio Italijansku socijalistiÄ ku partiju (PSI) i poÄ eo da se smatra anarhistom. Takav izbor je natjerao Ćankabilu da napusti Italiju. Poslije kraćeg zadržavanja u Å vajcarskoj i Briselu, preselio se u Francusku gdje je saraÄ‘ivao sa Žan Graveom (Jean Grave) (list Les Temps Nouveaux).

Ciancabilla je protjeran iz Francuske 1898. godine – kada su mu italijanske vlasti prikaÄ ile etiketu ‘opasnog anarhiste’ – poslije Ä ega se vraća u Å vajcarsku gdje pokuÅ¡ava da okupi italijanske revolucionare–izbjeglice. Iz Å vajcarske je protjeran zbog Ä lanka A Strike of the file objavljenog u novinama, koje je sam pokrenuo, L’Agitatore. Poslije kraćeg zadržavanja u Engleskoj, seli se u SAD gdje je bio jedan od urednika anarhistiÄ kog lista La Questione Sociale. MeÄ‘utim, vrlo brzo dolazi do sukoba sa uredniÅ¡tvom koje je podržavalo Malatestine organizacione ideje i metode, tako da Ćankabila pokreće žurnal L’Aurora koji pored Å¡irenja anarhistiÄ kih ideja i propagande objavljuje prevode Graveovih i Kropotkinovih radova. Njegov prevod Kropotkinovog rada The Conquest of Bread distribuiran je Ä ak i u Italiji.

Poslednji dio života Ćankabila provodi na liniji između Čikaga i San Franciska, gdje je izdavao žurnal Protesta Umana.

Ćankabila se veoma jasno izjašnjavao kao anarho-komunista, ali je jednako jasna bila i njegova kritika formalnih organizacija, kao i podrška onima koji su preduzeli individualne akcije protiv gospodara ovog svijeta kao što su Michele Angiolillo, Gaetano Bresci i Leon Czolgosz.