Non Fides - Base de données anarchistes

« O gentilshommes, la vie est courte, si nous vivons, nous vivons pour marcher sur la tête des rois. »

Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen... > Srpskohrvatski > Razmatranja o akciji i anarhiji

Razmatranja o akciji i anarhiji

Tekst solidarnosti s Nicolom i Alfredom, uz poziv na njegovo širenje i raspravu.

vendredi 9 décembre 2011

Toutes les versions de cet article : [English] [français] [italiano] [srpskohrvastski]

Dva druga su još uvijek u zatvoru, pod optužbom da su oduzeli radost hodanja (barem privremeno) predsjedniku upravnog vijeća poduzeća Ansaldo Nucleare, osobi kojoj je smisao života proizvodnja, trgovina i eksperimentiranje oružjem.

Mada ne želimo ulaziti u dihotomiju nevini-krivi, mi smo na strani naših drugova i pružamo im svu našu solidarnost.
S druge strane, tko god je povukao okidač, želimo reći da nam njegova akcija, bila ona više ili manje učinkovita za “insurekciju”, nije naštetila, naprotiv!

Mnogi su se tada, 7. maja, zadovoljno smijali!
Navedena reakcija izgleda strašna samo ako razmišljamo kroz filtar kojeg su stvorila desetljeća retorike o revolucionarnom nasilju.
Zadatak kojeg je država sjajno odradila, ako možemo suditi po uzdržanosti kojom je “anarhistička galaksija” izrazila solidarnost sa uhapšenim drugovima.
Ako zaista želimo djelovati kao revolucionari, stigao je trenutak kad moramo odstraniti te taloge ideologije moći, otarasiti se nakalemljenih bojazni i odbojnosti prema upotrebi sile te započeti lucidno rasuđivati, ne zaboravljajući nikada ustaničko gledište.
Zato što ovdje govorimo upravo o činu revolucionarnog nasilja. Ne bi znali drugačije definirati čin koji se (usprkos našim vlastitim stavovima i njegovim konkretnim rezultatima) rađa kao napad na moć, u namjeri njegovih počinitelja. I kao takav se doima barem u njegovoj izravnoj opipljivosti (ne zaboravimo da je pogođen konkretni pristaša ratova i pokolja!).
Naravno, ne želimo ovdje raspravljati o individualnim stavovima o navedenom specifičnom činu oružane borbe. Neka se svatko drži svojih ideja i neka svatko ocjenjuje valjanost, svrsishodnost i etičnost djela.

Međutim, ako zaobiđemo vlastiti stav o ovom specifičnom djelu, trebamo svakako uzeti u obzir i upotrebu oružja u ustaničkoj borbi, sačinjenu od različitih djelovanja od kojih svaka nadopunjuje drugu. Nikada se neće dignuti ustanak samo s oružjem, kao što se neće nikada voditi bez ispaljenog metka.
S druge pak strane smatramo da je simbioza različitih tipova djelovanja jedini modus operandi koji usklađuje realnu revolucionarnu učinkovitost (nezamislivu u kontekstu idolatrije jednog jedinog sredstva) s neizostavnim individualnim, a i kolektivnim, razvojem.
Svaki pojedinac i/ili svaka grupa afiniteta treba nastaviti sa borbama na način koji smatra da je najprikladniji za uništenje postojećeg i izgradnju oslobođenog društva. No, da bi takve borbe naišle na ustaničku konkretnost, potrebno je da ih podupiru te podržavaju i djela drugih drugova, različitih metoda ali istih revolucionarnih ciljeva.
To je ono što mi nazivamo projektualnost, koja je neizostavna u svakidašnjim borbama, drugačija za svakog pojedinca i u neprekidnom razvoju. Ona je oprečna apsolutnoj projektualnosti, to jest općim planovima djelovanja, koji su navodno valjani za svaku priliku, za svaki trenutak i za svako područje.

Uostalom, najveća i najprivlačnija prednost anarhije je što nema religije koju treba slijediti, dogme kojoj se treba podvrći, stranke za koju treba glasati.
Bilo bi, dakle, zaista razočaravajuće kad bi anarhisti sami sebe poimali baš kao što ih opisuje država, to jest kao jedno i jednoobrazno tijelo, u kojem različita djelovanja i razmišljanja jednog organa u odnosu na tobožnje “valjano funkcioniranje cjeline” predstavljaju problem, rastući karcinom kojeg treba stigmatizirati i ukloniti.
Na sreću, netko se pokazao, u ovom kao i u drugim slučajevima, alergičan na ove dinamike, zato što je zauzet krčeći put, ljubavlju i bijesom, prema ustanku. Put koji je sastavljen u istom omjeru od akcije i aktivne solidarnosti prema drugovima pogođenih represijom.

Zbog takve se solidarnosti osjećamo vrlo bliski s Alfredom i Nicolom.
Takva solidarnost pretvara svaki njihov zatvorenički dan u doprinos ustanku i više nego što možemo zamisliti.
Ubrzo slobodni, sve bliži preokretu postojećeg!

Anarhistički pojedinci iz grada Lecce, Italija.

Izvor: InformaAzione (objavljeno 6.12.2012.)