Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen... > Srpskohrvatski > De profundis clamavi

De profundis clamavi

vendredi 21 février 2014

Toutes les versions de cet article : [ελληνικά] [English] [français] [italiano] [srpskohrvastski]

Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena “De Profundis†. Ne oÄ ekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno doÅ¡li do slobode i vratili se na putove anarhistiÄ ke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritiÄ ko razmatranje.
PoÅ¡to mi se Ä ini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se Ä esto zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/Ä itaju, gotovo kao da smo novinske agencije.

Da ne ulazim previÅ¡e u proÅ¡lost (zato Å¡to sliÄ ni primjeri nisu i neki novitet), zapoÄ ela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz GrÄ ke, proÄ itala citat jednog Å¡efa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer “kriminalci†), ali pretpostavljajući da mafijaÅ¡ka aktivnost i nije tako razliÄ ita od one na prostoru GrÄ ke, ili bivÅ¡e Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi viÅ¡e-manje upoznati s njenim organizacionim i politiÄ ko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhistiÄ ko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhistiÄ ke borbe/djela unese sliÄ na liÄ nost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?

Tako je drug postao i Ch. Xiros, Ä lan komunistiÄ ke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaÄ u (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u proÅ¡losti (a oni koji su to uÄ inili, Å¡ute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijesto neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.

Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-ameriÄ ki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe…
Živjela oružana borba sama po sebi?

Na koji bi drugi naÄ in mogla onda objasniti imena ćelija Neformalne AnarhistiÄ ke Federacije (naglaÅ¡avam “anarhistiÄ ke†i “neformalne†), odnosno FAI, posvećene, na primjer, Meinhof iz RAf ili Jorge Saldiviju iz Ä ileanskog Patriotskog Fronta Manuel Rodriguez (FPMR)?
Pitam se kako to da drugovi, ne samo oni koji se potpisuju imenima Ä lanova takvih organizacija, ili oni koji se pozivaju na njih u svojim tekstovima, nego i oni koji objavljuju/Ä itaju takve vijesti, ne vide u tome niÅ¡ta kontradiktorno?

Možda zato Å¡to je, oprostite na neznanju, stvoren zajedniÄ ki anarhistiÄ ki-komunistiÄ ki front?
Možda zato jer postoje zajedniÄ ke toÄ ke koje nas sjedinjuju u borbi? Krajnji cilj?
Jer je potrebno da se Povijest ponovi kako bi napokon nauÄ ili razliku izmeÄ‘u autoritarne ideologije i jedne anarhistiÄ ke ideje koja stremi potpunom uniÅ¡tenju postojećeg?
Ali ako je razlika između dviju tako bezdana (barem u mojem poimanju anarhije je takva), ne bi li se trebala odraziti i na anarhizam u praksi?
Ili smo možda zaboravili da su ti komunistiÄ ki gerilci, na podruÄ jima gdje su imali viÅ¡e “sreće†, doprinijeli izgradnji komunistiÄ ke države?
I kako se mogu onda ja, anarhistica, pozivati na osobe, i/ili s njima solidarizirati, Ä ija je ideologija progonila, muÄ ila i ubijala anarhiste?
Danas rame uz rame ispred zajedniÄ kog (?) neprijatelja. Sutra ispred narodnih sudova. Danas zajedno kao “politiÄ ki zatvorenici†. Sutra u narodnim zatvorima.

Å to pak taj izraz “politiÄ ki zatvorenici†, Ä est u anarhistiÄ kim sredinama, znaÄ i?
Možda da bi se razlikovali od drugih obiÄ nih zatvorenika, koji su u zatvoru zbog svoji djela, a ne zbog svojih ideja?

Ali i fašisti/nazi i islamisti su u zatvoru zbog svojih ideja.

No, budući da ja podržavam moje anarhistiÄ ke drugove u zatvoru zbog srodnosti s njihovim idejama, kako mogu solidarizirati s “politiÄ kim zatvorenicima†općenito, Ä ije ideje za mene predstavljaju neprijatelja?

Da, za moje individualistiÄ ko-anarhistiÄ ko Ja komunisti (i njima srodni), antiautoritarni, antifaÅ¡isti (zato jer se ne izjaÅ¡njavam ni kao antiautoritarna ni kao antifaÅ¡ist, zato jer “anarhist†sadrži u sebi sve te i druge “anti†, a tko osjeća potrebu da se oznaÄ ava takvim polu-pojmovima oÄ ito je da mu je anarhija preslobodna), su isti neprijatelji kao faÅ¡isti/nazi, demokrate, vjernici itd., kao sve Å¡to predstavlja prepreku ostvarenju mojih ideja, mojeg slobodnog života.

I svi ti komunisti, faÅ¡isti/nazi, vjernici, demokrate itd. imaju jednog jedinog zajedniÄ kog neprijatelja: anarhista.

Dakle, ili ću izraziti moju solidarnost svim zatvorenicima općenito, iz oÄ iglednog razloga jer se nalaze u zatvoru, ili samo srodnim anarhistima zatvorenicima.
Ali nikada “politiÄ kim zatvorenicima†.

K tome, nisu li možda baš anarhisti protiv etiketiranja, kako unutar tako i izvan zatvora?

Jedna oÄ ita i jasna (?) stvar: nije djelo samo po sebi koje me Ä ini srodno s nekim, nego ideja koja to djelo pokreće.

InaÄ e ćemo iduću direktnu akciju moći potpisati kao ćelija “Margherita Cagol†[1]/FAI.

RadioAzione [Croazia]


[1Jedna od osnivaÄ a Crvenih Brigada, poginula 1985. u oružanom sukobu s policijom.